Jedi, moli, voli...ili kako pričati talijanski
Zasigurno će neki okrenuti očima kada vide naslov ali, unatoč tome što me je knjiga oduševila film je poprilično nedorečen – osim, naravno, dijela u Italiji i zgodnog talijanskog učitelja. Petra, mjenjam te od danas:-)!
No šalu na stranu, kako talijani imaju puno zgodnih izraza tako mi je za oko zapao izraz „dolce far niente“ a su učitelj i njegovi drugovi u talijanskom stilu Elizabet Gillbert (Julia Roberts) objasnili značenje izraza.
No, osim što „dolce far niente“ znači „jednostavno ne raditi ništa“, na talijanskom nije dovoljno smo izgovoriti nego riječi moraju biti popraćane gestama.
Scena se odvija u tipičnoj talijanskoj brijačnici u Rimu gdje Elizabet Gillbert njezin novi učitelj podučava talijanskoj kulturi.
Tako jedan od likova iz brijačnice započne objašnjavanje kako je američki način opuštanja da se nakon napornog tjedna izležavaju u pidžamama ispred televizora, ispijaju pivo i gledaju na televiziji kako drugi ljudi žive njihove živote– u tom je trenutku prezentiran talijanski koncept „dolce far nijente“.
Lik je nastavio dalje objašnjavati kako talijani mogu otići doma nakon posla i malo odspavati ali ih, isto tako, može privuči obližnji kafić gdje mogu sjesti, popiti čašu vina i živjeti svoj život.
No, sve ovo ne bi bilo zanimljivo da Gilberova nije pokušala vrlo jednostavno izgovoriti „dolce far niente“ kada se cijela brijačnica (puna muškaraca naravno) uskokodakala kako se talijanske riječi ne mogu samo izgovoriti jer tu postoji cijela kultura gesta, izraza lica i pijevnog talijanskog jezika.
Ako šetate nekom od talijanskih ulica, vidjet ćete kako ljudi praktički mrmljaju sami sa sobom i pri tom koriste gestikulaciju kako bi što zornije izrekli ono o čemu govore.
Čak i ako pričaju na mobitel, kada ih nitko ne gleda, gestikulacija je uvijek pristutna.
Mobiteli su sve prisutni, ali čak i oni dokazuju da je osnova izražavanja u talijanskom jeziku gestikulacija.
Gestikulacija je jezik sam za sebe, na primjer, burzovni mešeteri imaju određene znakove rukama kojima komuniciraju. U sportu, sudci, igrači svi oni imaju vlastite neverbalne znakove kojima međusobno komuniciraju, bilo da signaliziraju penal (valjda sam dobro rekla), poruku suigraču ili repozicioniranje igrača. Postoji institucija koja se zove Centar za neverbalne studije Center For Nonverbal Studies koji naravno izučava primjenu neverbalne komunikacije u svakodnevnom govoru što podrazumijeva – pokrete, geste i izraze lica.
Talijani koriste govor tijela i gestikulaciju rukama kako bi dali značaj onome što govore ali i kako bi bacili sjenu na sam verbalni govor. Oni kojima talijanski nije materinji jezik često smatraju kako razgovor na mobitel talijanima mora biti najizazovniji lingvistički zadatak. Jedan od razloga je taj što ne možete čitati s usana, što večina nas podsvjesno čini, a što oteževa gledanje sinkroniziranih filmova poput Bellinijevog „Život je lijep“. Izostanak govora tijela i gestikulacije rukama popunjava komunikacijsku prazninu. Mi gledamo ljudske pokrete, ali pri tom ne vodimo računa o značenju izgovorenih riječi
Me ne frego!
About.com Italian Language guide to Italian hand gestures sadrži neke od najznačajnijih i najprepoznatljivijih pokreta rukama. Budite svjesni da, poput dijalekta, određeni signali mogu imati različita značenja unutar određenih kultura koji se mogu protumačiti poptuno drugačije.
Preporučujem da zakove provježbate sa zgodim profesorom/icom kako biste bili sigurni što znače i time izbjegli moguće neugodnosti.
Ne morate znati niti jednu talijansku riječ da biste istarživali Italiju, sve što vam je potrebno je iskreni osmjeh, otvorenost i talijaski govor rukama
Nema komentara:
Objavi komentar